mi hodamo po crti tankoj žutoj crti kroz mrak u kojem nestaju kuæe i ljudi i lica èitava ulica polako tone u ne samo plavi prozori vise u tami sami smo na cesti ti si ponijela svoj bambusov štap i torbu od slame i okrugli kamen i stakleni prsten a ja sam ko uvijek kad si blizu ponovo gizdav i jak tako smo lijepi tako smo sami mi hodamo po crti tankoj žutoj crti kroz grad poèela je sitna kiša hladne su ulice ljudi u domovima prate program oni sjede i šute noæ je bez tajni naše duge sjene su se pružile niz mokri asfalt one su davne one se ljube one se boje one se èude èude a TV-man TV-man on ide