Osmeh je davno sisao sa njegovog lica. Postao je uspomena, u ocima drugih broj. Postao je clan ni sam ne zna cega. Mali deo i privezak jedne velike lazi. Razum je nestao, prekrio ga mrak. Zatvorio je oci i postao prah. Okrutan je bio zivot prema njemu. I da hoce drugacije, mogao ne bi.