1.
Niz mahalu jedan djecak prodje,
pokraj kuce Ilde i Ahmeta.
Pogledase tuzni starci sto nemaju
dijete svoje,
pozovi ga Ildo nama,
oci su mu kao tvoje.

2.
Zdravo sine kog od roda imas,
glas starice stegla gorka sjeta.
Zivot ih je ostavio,
da im tuga srecu dijeli,
o moze li jedna ljubav
dijete sebi da ne zeli.

3.
Hajde sine sa nama ostani,
usreci nam makar dane kasne.
Rukavima suze brisu,
one kao kise liju,
hvala sreco kada dodje
nesrecnima u avliju.