O zemljo ukleta, ti koja nas
Nosiš
Na krvavim rukama
Probudi se iz sna koji te
Drži na mukama

I boj koji nam predstoji i bol iskonska
I smrt u slavi, u snu i javi zaustaviti nas neæe
O mjesece ti koji svjedoèiš da dan dolazi
Budi nama saveznik i budi onaj koji æe presuditi

Visoko nad zemljom u kraljevstvu nebeskom
Iznad tla gdje poèivaju kosti onih koji živote nam dadoše
Mrtvi nam govore

I kad nas smrt povede ka mjeseèini sjajnoj
Kroz zemlju pradjedova mi hodimo mirno
U srebrnoj svjetlosti
Ovih planina
Šapuæe svoju pjesmu
Zemlja ukleta
Zemlja uklela.